Više od 60 odsto dobojskih predškolaca treba pomoć logopedea. Za samo tri godine, kažu, to je rast od 10 procenata. Kašnjenju u razvoju govora, objašnjavaju, ne doprinose samo ekrani, nego i način hranjenja, na šta posebno upozoravaju.
- Treba da žvaću sve, svu hranu, da žvaću adekvatnom brzinom, da eliminišu cuclu iz upotrebe, da eliminišu flašicu da sa svojih 8 do 10 mjeseci kada su zubi tu, žvaću sve – naglašava logoped, Mira Cvijanović.
Problem su često i roditelji. Sve je više emocionalno nezrelih, otkrivaju psiholozi.
Na to upozorava i Mladenka Milanović, psiholog:
- Obično roditelji koriste neke pogrešne roditeljske stilove, ili iz straha od vlastitog djeteta su prezaštitnički ili prepopustljivi ili opet sd druge strane prestrogi - kaže ona.
Uz mališane koji ne govore, tako imamo i djecu koja nemaju granice, ili imaju strahove. Postavljanje granica je ključno, ali roditelji priznaju da nije lako.
- Sa njegovim stavovima onako je poprilično po stavu traži ono što on hoće. Onda se u neku ruku teže izboriti da to kanališem, ali uglavnom uspijem – iskrena je majka, Jelena Okilj.
Uloga vaspitača na putu zdravog odrastanja nije beznačajna. Međutim, roditelji i tu često znaju da budu kočnica.
- Vaspitač će možda otkriti nešto možda djetetu što i sami roditelji ne vide kod kuće. Е tu nam je bitno dakle da roditelji poslušaju te vaspitače i da znaju da je to dobro za njihovo dijete, tu nekad nailazimo na otpor – kaže Anđelka Kuzmić, direktor JU vrtić ''Majke Jugovića'' u Doboju.
Djeca su kod kuće jedno, u vrtiću drugo, objašnjavaju vaspitači i dodaju da prave pomak u oslobađanju od strahova i socijlizaciji. Vrijeme u vrtićima je bez ekrana, uz prilagođene igračke što je još jedan primjer koji bi roditelji trebalo da prate.
Comments