Veselko više od dvije decenije vozi Hitnu pomoć u Banjoj Luci

Veselko Kasalović odmalena je htio da bude vozač, a prvi posao pronašao je u banjalučkoj Hitnoj pomoći u kojoj radi i dan danas. Svakodnevne zadatke obavlja s osmijehom na licu koji ohrabri i smiri unesrećene građane.

Kasalović posljednje 24 godine svakodnevno prevozi građane i medicinsku ekipu do zdravstvenih ustanova. Obučen je i za pružanje prve pomoći.

- Kao dijete sam želio da budem vozač. Nisam htio da sjedim. Brzo mi je prošlo ovih 20 i kusur godina, svašta sam doživio tokom svog rada – kazao je Kasalović.

U početku je, kaže, bilo stresnih momenata, a one najteže trenutke do detalja pamti i danas.

- Nikada neću zaboraviti prvu strašnu scenu na terenu. Tek sam počeo da radim, drugi ili treći dan na poslu. To je bilo rano ujutru, oko pola osam. Prekoputa zgrade Vlade autobus je zgnječio ženu uz ivičnjak i odsjekao joj nogu i ruku, a ona svjesna.

Kapi krvi nema, a kost se bijeli kao sir. Pamtim svaki detalj. Znam kakva joj je bila garderoba i koju je maramu nosila. Od tog prizora sam se naježio. Slika njenog muža koji je trčao oko autobusa... On je nosio neku kesu. Žena je živjela još dan ili dva i umrla je. Ono niko nije mogao da preživi – prisjetio se Kasalović.

Istakao je da je izazovnih momenata bilo još mnogo od tada, ali da se vremenom stekne tolerancija na ovakve prizore.

- Sjećam se još jednog strašnog prizora. Rečeno je da idemo na teren, da je u pitanju psihoza. Nisam ni znao šta to znači. Bilo je to negdje na Manjači. Sjećam se kao dan danas da je bilo. Čovjek je uzeo balvan, koji ne bi mogla četiri čovjeka podići, bacio ga i pobjegao preko livade – prisjetio se Kasalović dodajuči da se na sve može navići osim na unesrećenu i bolesnu djecu.

Obišao je cijeli grad i gotovo sve ulice. Za dolazak na lice mjesta najbitnije mu je da „uđe u ulicu“ iz koje je upućen poziv dispečeru.

- U gradu nema mnogo problema, ali na primjer Kuljani ili Priječani – tu nije lako naći pacijenta. Novih ulica nema na mapi, uvijek savjetujemo da neko izađe na glavnu ulicu i sačeka vozilo. Dešavalo se da ljudi u panici čak daju potpuno pogrešu adresu – ispričao je Kasalović.

Dodaje da je ovaj dio posla teži noću zbog slabije vidljivosti, ali da se još nije desilo da ne uspiju da pronađu kuću u koju treba da dođu. Posljednjih godina gužva u saobraćaju je jedan od najvećih izazova sa kojima se suočava.

- U Banjoj Luci se poslije tri sata ne može izbjeći gužva, u svim ulicama je kolaps. Istočni i zapadni tranzit su najgori. Često se dešava da vidim da ljudi imaju namjeru da se sklone, ali nemaju gdje, ulica je uska. Onda se mi snalazimo i nekako se provučemo – rekao je Kasalović.

Istakao je da postoje i različit zvuk sirene zahvaljajući kojem upozore vozače da nailazi hitna.

- Imamo nekoliko različitih sirena - malo sporije, kratki bip, onaj koji stalno zvuči, te ona koja mijenja ritam. Sirene se ne pale uvijek. Na primjer, kada je dijete u pitanju odmah se kreće i pale se sirene. Noću se ne pale, nema potrebe, jer ljudi u saobraćaju vide treptače. Ljeti po danu je već druga priča. Sve blješti i vozači nas teško uoče – dodaje Kasalović.

Nekada je, dodaje on, pravi izazov ući u kuću ili stan kako bi se došlo do osobe kojoj je pozlilo.

- Sarađujemo i sa vatrogascima i sa policijom. U Budžaku smo nedavno intervenisali, žena je pala u kupatilu i nije mogla da ustane da nam otvori vrata. Vatrogasci su ulazili u stan preko dizalice, jer se brava nije mogla otvoriti – kazao je Kasalović.

Istakao je da na posao uvijek ide s osmijehom i da je važno da tako utješe i ohrabre pacijente.

- Drugačije je ljudima kada su unesrećeni i kada im mi dođemo sa osmijehom. Malo ih to utješi. Ljudi koje vozimo za Beograd misle da će tamo biti sve gotovo. Tada im treba malo pozitive – dodaje Kasalović.

Hitnu pomoć vozio je i van granica BiH - u Srbiju, Češku, Hrvatsku, Crnu Goru, Italiju. Zahvaljujući dugogodišnjem radnom iskustvu uvidio je koliko trenutak nepažnje može da bude opasan.

- Ljudi su neoprezni. Prije nekoliko dana djevojku je udarilo auto, imala je slušalice u ušima i nije čula kada je nailazilo vozilo. Moramo biti pažljiviji, stalno se dešavaju nesreće – kazao je Kasalović.

Istakao je da „svaka sezona“ nosi svoje izazove, te da se u nekim dijelovima godine u pravilu dešavaju isti slučajevi.

- Ljeti ima mnogo poziva, stariji ljudi izlaze po najvećoj vrućini i onda padaju na ulici. Kada su velike vrućine, dolazi do požara. Sjećam se slučaja da je žena u Han Kolima nešto palila i pala pored vatre. Kompletna jedna strana tijela bila je u opekotinama, to je jako težak slučaj za transport. Gdje god da se dirne, puca koža – dodaje Kasalović.

Naglasio je da je zima nešto mirnija u odnosu na ljeto, pogotovo nedjeljom i kada su veoma niske temperature.

- Zimi stariji sugrađani padaju na ledu kad krenu do prodavnice, pa slome neku kost. Ipak, nema pravila. Evo, sada je i sezona pečenja rakije, ali sve je manje poziva, jer je neko „pao kod kazana“ – rekao je Kasalović.

Kaže da se posljednjih godina smanjio broj „lažnih poziva“.

- Kada su se koristile govornice, djeca su se šalila tako što upute lažan poziv Hitnoj pomoći. To je neodgovorno, ali i stariji su to radili. Sjećam se, dođemo na lice mjesta, a oni se smiju iz kafane. Srećom toga je danas manje. Ne pamtim kada se neko ovako neslano našalio – rekao je Kasalović.

Izvor: mojabanjaluka.info