Zašto je Stanivuković izbrisao gotovo 3.000 palih boraca sa Centralnog spomen- obilježja?

Više od godinu i po dana prošlo je od javne rasprave u Banskom dvoru, na kojoj su građani, borci i istoričari jasno iznijeli podatke da je u prethodnom Odbrambeno-otadžbinskom ratu živote izgubilo 26.048 boraca. Uprkos tome, Centralno spomen-obilježje u Banjaluci, koje se predstavlja kao svetinja Republike Srpske, ostaće bez gotovo 3.000 imena.

Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, uprkos brojnim upozorenjima i dokumentovanim podacima, i dalje insistira na brojci od skoro 24.000 poginulih boraca. Njegova administracija, očigledno, odlučila je da istorijske činjenice prilagođava vlastitim narativima, zanemarujući javne rasprave, stavove struke, i što je najvažnije, istinu.

„Ovo Centralno spomen-obilježje biće svetionik, koji će da svijetli u svakom dijelu Republike Srpske“, izjavio je Stanivuković, ignorišući činjenicu da će taj "svetionik" ostati u sjeni gotovo 3.000 izostavljenih imena boraca koji su dali živote za ono što on danas koristi kao političku platformu.

Istoričari i borci su još tokom javne rasprave 2023. godine upozorili na ovaj propust. Tada je istoričar Predrag Lozo jasno rekao:

„Na spomeniku će biti ispisana imena 23.800 boraca, iako znamo da ih je poginulo 26.048. Nije ostavljen ni javni prostor da se ti spiskovi verifikuju.“

Ovo nije samo administrativna greška, ovo je duboko nepoštovanje prema onima koji su živote položili za Republiku Srpsku. Ignorisati gotovo 3.000 ljudi boraca slobode i državnosti, znači ignorisati samu suštinu za koju se tvrdi da se brani.

Iako je bilo najavljeno da će se tek u aprilu 2024. godine „raspravljati o imenima“, postavlja se pitanje kako je moguće da se krenulo u izgradnju bez prethodne provjere najvažnijeg segmenta spomenika: imena poginulih boraca?

„Trideset godina poslije Otadžbinskog rata, raspravljamo o spomeniku. On je neophodan, ali ne smije biti greške, jer i jedno izostavljeno ime ima bolne posljedice“, poručio je Lozo još 2023. godine.

Danas, ta greška nije samo napravljena ,ona je institucionalizovana.

Javnost s pravom traži odgovore: ko je odgovoran za ovaj propust? Zašto se imena poginulih boraca brišu iz kolektivne memorije? I hoće li iko od gradonačelnika pa naniže preuzeti odgovornost za gotovo tri hiljade duša koje su prećutane?

Ostaje gorko pitanje: da li je Centralno spomen-obilježje u srcu Banjaluke zaista simbol sjećanja, ili još jedan politički projekat s izbrisanim tragovima žrtve i istine?