“U druženju sa osobama sa Daunovim sindromom i pomažući njima shvatio sam da su oni pomogli meni, izjavio je počasni ambasador Daun sindrom centra iz Banjaluke i direktor Univerzitetsko-kliničkog centra doktor Vlado Đajić”, gostujući u Јutarnjem programu RTRS-a.
Đajić je istakao da je njegovo shvatanje života prije druženja sa osobama sa Daunovim sindromom i poslije sasvim drugačije.
“Volio bih da se svi druže s njima. Oni osjećaju više nego mi, i pozitivne i negativne stvari, znaju uživati. Takve osobe svuda u svijetu sjede u sobama, rijetko gdje da izađu, a naša "djeca sunca" zahvaljujući nama su obišla pola svijeta”, rekao je Đajić.
On je istakao da pomaže otkad zna za sebe, bez obzira na funkcije koje obnaša.
“Saradnja sa Daun sindrom centrom postoji godinama. Na nju sam posebno ponosan. Na sve što su štićenici ovog centra uspjeli, a moja je sreća neizmjerna jer sam, kao njihov ambasador, pomogao da ostvare puno toga u posljednjih nekoliko godina. Često sam isticao da oni meni mnogo više pomažu, nego ja njima. I zaista je tako. Naučili su me da na život gledam drugim očima, zahvalniji na svemu što imam, na prilici da njima i svima kojima je to potrebno budem od pomoći”, rekao je Đajić.
Direktor Daun sindrom centra iz Banjaluke Zoran Јelić poručio je da se godinama bore protiv stigme.
“Prepreka osoba sa Daunovim sindromom jeste ta što im se ne obraćaju u skladu sa životnom dobi. Najmlađi korisnik Daun sindrom centra u Banjaluci je 2000. godište. Upravo je to prepreka što se oni čitavog života tretiraju kao djeca. To su odrasle osobe, na prvi pogled različite, a onda shvatite da su to ljudi kao i svi drugi”,naveo je Јelić.
Comments